Iz povijesti albanskog naroda

Iz povijesti albanskog naroda
Андрей Тихомиров

Albanci su narod koji nastanjuje Albaniju, Kosovo (Rusija ne priznaje Kosovo kao posebnu drzavu), Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, albanske dijaspore ima iu drugim zemljama, posebno u Italiji, Njemackoj, ?vedskoj, Francuskoj i drugim zemljama. Prema dijalektima albanskog jezika i etnografskim obiljezjima, Albanci se dijele na Gege (na sjeveru ?kipenije na ge?kom dijalektu) i Toske (na jugu ?kiperije na toskom dijalektu). Od antropolo?kih tipova kod Albanaca prevladava brahikefalni (dinarski ili jadranski antropolo?ki tip) (osobito na sjeveru i istoku). Naziv "Albanci" mozda dolazi od rijeci albus – "bijeli" na latinskom i alp – "visoka planina" keltske rijeci. Odnosno naziv “Albanci” za druge narode mogao bi znaciti stanovnike bijelih visokih planina. Na vrhovima planina cesto mozete promatrati bijeli snijeg, ledene kape. Albanci su Indoeuropljani, bliski nestalim Ilirima, Mesasima i Tracanima.

Андрей Тихомиров

Iz povijesti albanskog naroda

Albanci: formiranje naroda, migracije

Albanci su narod koji naseljava Albaniju, Kosovo (Rusija ne priznaje Kosovo kao zasebnu drzavu), Makedoniju, Srbiju, Crnu Goru, postoje albanske dijaspore u drugim zemljama, posebno u Italiji, Njemackoj, ?vedskoj, Francuskoj i drugim zemljama. Po naredenjima albanskog jezika i etnografskim znakovima Albanci se dijele na gegove (na sjeveru, ?kipanje na naredenju gegova) i Toske (na jugu, ?kiperije na naredenju Toska). Od antropolo?kih tipova medu Albancima prevladava (posebno na sjeveru i istoku) brahicefalni (dinarski ili adrijatski antropolo?ki tip). Naziv " Albanci "mozda je nastao od rijeci mumbel –" bijeli "na latinskom i mumbel –" visoka planina " keltska rijec, dakle planine Alpe, nem. – Da, Franz. – da, gospodine. – Da, Italijan. Alpi. Odnosno, naziv" Albanci " za druge narode mogao bi znaciti stanovnike bijelih visokih planina. Na vrhovima planina cesto mozete promatrati bijeli snijeg, ledene kape.

Izgleda da su postojale i veze izmedu Kavkazske Albanije (drevne drzave u istocnom Kavkazu) i Balkanske Albanije (dana?nje). Albanci su Indoeuropljani, bliski nestalim illirima, messapima i Tracanima. Iliri su drevna indoeuropska plemena na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka (Dalmati, ardiji, pannoni i dr.) i na jugoistoku Apeninskog poluotoka (japigi, Messapi i dr.). Ilirski jezik, zasebna grana indoeuropske obitelji jezika. Predstavljen je dvama vrstama: balkanskim (sjeverozapad Balkanskog poluotoka) i mesapskim (napisi iz 6. stoljeca prije nove ere). E. 1. st. n. e., otkriveni na jugoistoku Italije) jezicima.

Od kraja 3.stoljeca do kraja 1. stoljeca prije Krista Iliri su bili pokoreni od strane Rimljana i romanizirani. Messapi su plemena iz Juzne Italije, koja su se mozda preselila s Krita u 10-9 stoljecu prije nove ere.Frakija je povijesna oblast na istoku Balkanskog poluotoka, izmedu Egejskog, Crnog i Mramornog mora (od imena drevnog stanovni?tva frakijaca). Tracani, skupina drevnih indoeuropskih plemena (daci, odrisi, Geti itd.), koji su naseljavali sjeveroistok Balkanskog poluotoka i sjeverozapad Male Azije. Tijekom Velikog preseljenja naroda mije?ali su se s drugim plemenima, postajuci jedan od etnickih elemenata pri formiranju Bugara, Rumuna, Albanaca i drugih naroda. Tracki jezik, zasebna grana indoeuropske jezicne obitelji Pisani spomenici (pojedinacne rijeci, sjaji i kratki natpisi) datiraju iz sredine tisucljeca prije Krista.e. u prvim stoljecima tisucljeca prije Krista. e. sjeverozapadni dio Balkanskog poluotoka i susjedna podrucja sa sjevera naseljavali su Iliri, sjeveroistocni-Tracani, Juzni-Grci (Heleni). Za rano zeljezno doba u Zapadnoj Europi karakteristicna je takozvana Hallstatt kultura, koja je ovo konvencionalno ime dobila po gradu Hallstatt u zapadnom dijelu Austrije, u cijoj je blizini otkriveno ogromno groblje koje je u grobnim dobrima sadrzavalo najstarije zeljezne proizvode u Srednjoj Europi, datirane u stoljecu prije Krista, proizvodnju zeljeza donijeli su najstariji Indoeuropljani iz stepa Juznog Urala. Ovdje su otkriveni rudnici soli iz istog razdoblja, u kojima su pronadeni brojni alati rada koji su se u to vrijeme koristili u rudarstvu. Glavna teritorija ?irenja hal?tatske kulture poklapa se s podrucjem naseljavanja ilirskih plemena i djelomicno Kelta. Ali spomeniki, slicni hal?tattu, otkriveni su i na Balkanskom poluotoku, na teritoriji istocne Europe, Juzne Njemacke, istocnih krajeva Francuske. Hal?tatskoj kulturi bliske su kulture pocetka zeljeznog doba Pirenejskog poluotoka i Italije. Zeljezno doba u Italiji pocinje u 10.stoljecu prije nove ere. na otoku Siciliji kultura se u tom razdoblju razvija, ocito, pod stalnim utjecajem Egejskog svijeta. Kultura Juzne Italije, kao i podrucje Pitsena (Srednja Italija), pokazuju znakove ilirskog utjecaja. Tracani su naselili sjeverozapadnu Malu Aziju i u 7. stoljecu prije Krista tracko pleme trera napalo je zajedno s kimerijcima na teritoriju Lidije. Medutim, tek nakon ?to je Lidija dva puta dobila pomoc od Asirije, a kimerijci su bili oslabljeni sukobima sa Skitima, Lidijci su pobijedili. Moc kimerijaca je slomljena. Ostaci kimerijaca naselili su se u sjeveroistocnom dijelu Male Azije, gdje su se postupno spojili s lokalnim stanovni?tvom. Glavno stanovni?tvo Balkanskog poluotoka sjeverno od grcke ostalo je lokalno frakijsko poljoprivredno pleme, ciji je stupanj razvoja vec bio prilicno visok. Broncani i posebno zlatni proizvodi pronadeni u Rumunjskoj svjedoce o prilicno razvijenoj tehnici njihove izrade; upotreba pojedinih zeljeznih oruda bila je poznata u Karpatsko – dunavskim zemljama i prije dolaska skifa. Lokalna plemena su odavno povezana s plemenima hal?tatske kulture, kao i s grckim plemenima na jugu Balkanskog poluotoka, ciji utjecaj postaje posebno vidljiv upravo od tog vremena. Stoga je moguce da je utjecaj koji su Skiti poceli dozivljavati od lokalnih plemena koja su ih pokorila bio veci od utjecaja koji su oni sami imali na njih.

?irenje zeljeza na Balkanu doprinijelo je daljnjem razvoju poljoprivrede, koja je ovdje nastala jo? u razdoblju neolita; upravo je u prvoj polovici Milenijumskog tisucljeca pocela se ?iroko ?iriti poljoprivreda oranja. Pobolj?anje oruda rada doprinijelo je razvoju zanata oruzja, kovaca, stakla, loncarstva; medutim, loncarski proizvodi su jo? dugo ostali grubi i primitivni, jer se loncarski krug u tim zemljama jo? nije koristio.

U prvoj polovici tisucljeca prije nove ere, u dru?tvenom uredenju lokalnih ilirskih i frakijskih plemena otkrivaju se znacajne promjene. Naselja tog razdoblja sastojala su se od sela i malih utvrdenja smje?tenih na visinama koje su vladale nad ovim podrucjem. Iskapanja ovih utvrda otkrivaju, kao ?to je vec istaknuto, brojne metalne predmete, ukljucujuci nakit od zlata i srebra, kao i primjere visokokvalitetne keramike. Iskopavanja sela daju vrlo malo metalnih proizvoda; ukrasa gotovo da nema.; loncarski proizvodi su primitivni i gotovo se ne razlikuju od onih koji su se proizvodili u vrijeme neolita. Ocito je u utvrdenjima zivjelo plemensko plemstvo, a u selima redovni clanovi zajednice. To ukazuje na daleko napredan proces imovinske i dru?tvene raslojavanja kod balkanskih plemena. Cinjenica izdvajanja plemenskog plemstva, koja je, izgleda, zapocela jo? u bronzanom dobu, potvrduje i razliku u priboru pronadenom u bogatim i siroma?nim grobljima. Ali progresivno raspadanje primitivnog komunalnog sustava nije dovelo do sredine tisucljeca prije Krista. do formiranja klasnog dru?tva na Balkanu (osim Grcke). Najblize tome su se priblizila juznofrakijska plemena koja su naseljavala teritoriju dana?nje Bugarske, gdje u Mak.stoljecu prije nove ere pocinje formiranje drzava. Odnosi grckih kolonista s lokalnim plemenima, koji jo? nisu nadzivjeli prvobitne zajednicke odnose, u to su vrijeme stekli veliko znacenje. Takav je odnos Grka s trackim plemenima na Balkanskom poluotoku, s lokalnim plemenima Juzne Italije i Sicilije, s Keltima i iberima, koji su u davna vremena naseljavali moderne teritorije Francuske i ?panjolske, sa Skitima, mjestima i drugima, plemenima na obalama Crnog i Azovskog mora. Grci su uspostavili mirne odnose s mnogim lokalnim plemenima na temelju trgovinske razmjene, koja je donosila ogromne koristi kolonijama, ali cesto su se dogadali i slucajevi vojnih sukoba.

U 7.i 3. stoljecu prije nove ere na podrucju naseljavanja illirca Grci su osnovali niz trgovackih i poljoprivrednih naselja-kolonija. Zatim se hal?tatska zajednica raspada; formira se kelto-frakijska latenska kultura, neprijateljska prema illirima. Kelti pocinju guzvati Ilire sa sjevera, a Grci s istoka. Kelti su djelomicno potisnuli illire, a djelomicno ih asimilirali. U 3.stoljecu prije Krista, kada su se Iliri sukobili s Rimljanima, bili su uglavnom u fazi raspadanja plemenskog sustava. Neki znanstvenici smatraju da su potomci drevnih Ilira suvremeni Albanci. Spomenik kulture illirca sacuvani su u Austriji, Albaniji, Italiji, Makedoniji, Srbiji.

Postoji mogucnost da nakon preseljenja sa Karpata na Balkan poluotok je pripadao do гаплогруппе R1a индоевропейцы asimilirali s lokalnim палеобалканскими plemena гаплогруппы I2a, zbog cega su poznati po pisanim izvorima – фракийские narodi (u kojima dominira гаплогруппа I2a s malom dozom гаплогруппы R1a); novi jezik je nastao na temelju jezik osvajaca, odnosno na индоевропейской osnovi, вобрав u sebe neke lokalne karakteristike. Neki istrazivaci smatraju da su frakijci haplogrupa od 91. Isticu 9 гаплогрупп modernih albanaca: E1b1b1 (M35), J2 (M172), R1 (M173), I (M170), G (M201), K (M9, xP), J1 (M267), H1 (M52), E (xE1b1b1), ?to ukazuje na njihovu izuzetno mije?ano podrijetlo. Haplogrupa grupa slicnih haplotipova koji imaju zajednickog pretka kod kojeg je do?lo do mutacije naslijedene svim potomcima (obicno jednonukleotidni polimorfizam). Izraz" haplogrupa " ?iroko se koristi u populacijskoj genetici i genetskoj genealogiji – znanosti koja proucava genetsku povijest covjecanstva proucavanjem haplogrupa hromozoma (DNK), mitohondrijske DNA (mtDNA) i hCG-haplogrupe. Genetski markeri iz DNK-a prenose se s kromosomom iz DNK-a iskljucivo s oceve strane (to jest s oca na sinove), a markeri mtDNA s majcine strane (s majke na svu djecu). Dakle, mu?karci su nositelji markera mtDNA i mtDNA, dok su zene samo mtDNA. Haplotipovi na autosomnim markerima prikazani su i kod mu?karaca i kod zena.